Povijest
otoka Paga
Otok Pag u cjelini te njegov povijesni tok seže u 11 stoljeće.
Tragovi ranog neolitika, tragovi mediteranske kulture
naroda koji su "došli sa mora", rimski ostaci
velikog opsega, rani slavenski ostaci, srednji vijek otoka,
posebno Cissa i stari Pag samo su neka obilježja ovog
prekrasnog i povijesno bogatog otoka.
Na
sjeverozapadnom dijelu uvale otoka, duge
15 km, nalaze se ruševine rimskog naselja,
najvjerojatnije utvrđenog rimskog grada koji se spominje
pod imenom Cissa (danas Caska). Nazivali
su ga još i Kissa, Gissa, Chissa, Insula Paganorum i Pagus
ante Gissa appellata.
Vidljivi su također tragovi svih naroda koji su ovdje
živjeli. Pojedini lokalni nazivi kao Lun, Maun, Škrda
ilirskog su podrijetla. Stari nazivi su latinizirani i
prilagođeni: Barbati, latinski barbatus = obrastao, pošumljen;
Pag, latinski pagus = selo; Novalja od navalia = škver,
luka ili od novalis = krčevina, zemlja na ugaru. No najveći
broj naziva naselja, kao i općenito zemljopisnih pojmova,
slavenskog je podrijetla te već i sami nazivi dokazuju
da su Hrvati naselili otok Pag vrlo rano. Međutim, sačuvali
su se i drugi nazivi. Pag je za Grčke dominacije na Jadranu
pripadao grupi otoka pod nazivom Mentorides. Mentori su
bili ilirsko pleme na susjednom Velebitu. U ranom srednjem
vijeku imamo ga pod nazivom Insula Novalia (otok Novalja),
insula Loni (otok Lun).
Vremenom, kako Cissa postaje pravim središtem otoka, i
za Rimljana i u toku srednjeg vijeka, sve do trinaestog
stoljeća, otok se dugo imenuje imenom Cissa (Kisa). Od
starog ilirskog, zatim rimskog i srednjovjekovnog centra
Cisse ostale su do danas uglavnom ruševine pod zemljom.
Legenda i neki arheološki nalazi daju naslutiti da je
grad bio podosta velik, da je više puta rušen, te da je
djelomično potonuo u potresu 361. godine.
Stara Novalja i današnja Novalja nikle su kao "vanjske
luke" Cisse, jer je sama teže pristupačna te joj
je trebala spona sa otvorenim morem.
Stanovništvo mediteranske kulture, sredinom 2. tisućljeća
u neolitu stapa se s novim doseljenicima, ilirskim Liburnima.
Povijest ih bilježi kao stočare, ratare, poznate pomorce
i gusare. Na nekoliko mjesta na otoku, nađeni su njihovi
ostaci iz starijeg željeznog doba.
Liburni na otocima dijele sudbinu svojih kopnenih susjeda
i u 1. stoljeću n.e. i poslije dugotrajnih borbi s Rimljanima,
pokoravaju se rimskom gospodarstvu.
U
Novalji već u 5. stoljeću nailazimo na tragove starokršćanskih
spomenika, triju bazilika, kamenog sarkofaga, menzi i
dr. Na ostacima urbane bazilike, te pronađenim grobnim
fragmentima u Novalji. Postavljena je teza da je već u
4. stoljeću postojala biskupija.
Na području današnje Novalje, koja je u povijesti imala
oblik castruma - utvrđenja. Otkrivena je bazilika sa djelomično
sačuvanim podnim mozaikom. Nadaleko od nje iskopan je
moćnik koji se datira u kraj 4. stoljeća. Još jedna slična
crkvica bazilikalnog oblika s polukružnom apsidom otkriva
se na tzv. Vrtiću, druga u Gaju, a nekoliko manjih ostavilo
je jedva prepoznatljive tragove uz samu Novalju.
Ostaci kamenog namještaja i ukrasa navedenih crkvica nalaze
se na više mjesta po otoku, te također u muzeju u Novalji
i malom lapidariju pod nazivom "Stomorica".
Našavši
se između dviju komuna koje su u to vrijeme jačale svoje
pozicije – Pag je, kasneći u svom osamostaljivanju postajao
žrtva i susjedne komune otoka Raba i još jačeg susjeda,
Zadra, koji je težio da postane republika. Pag, prisiljen
da se održi između Raba i Zadra, te zbog čestih nesporazuma
s vladarima, koristi se pisanim povlasticama, obećanjima
te pristupanju Veneciji kao boljem partneru protiv Zadra.
Pomoću križara (1202 – 1244) Venecija zauzima i ruši Zadar.
Nakon povlačenja križara, Zadar napada Pag, opljačka ga
i toliko poruši već opustošenu Cissu da se više nije nikada
oporavila.
Pag
je kroz povijest pretrpio mnoge nedaće, od Napoleonove
opsade (1806.godine), prvi svjetski rat, talijansku okupaciju,
glad i neimaštinu, drugi svjetski rat…
Poslijeratni
razvitak otoka Paga bio je otežan zbog nerazvijenih kapaciteta
iz prošlosti. Prije svega trebalo je izgraditi porušene
kuće, ceste itd. Odmah su se na početku pokazali nedostaci
infrastrukture: voda, ceste, elektrifikacija.
Nedostatak vode osobito se teško održavao u Novalji koja
je svoje najveće napore i nade ulagala u turizam. Novalja
pamti svoj mali vodovod još iz 1912. godine, kada je preko
rimskog vodovoda voda stizala pomoću vjetrenjača.
Čitav se otok Pag orijentirao na podmorski vodovod koji
polazi iz izvora Bačvice na Velebitu. Godine 1982. voda
je odavde stigla do Novalje i riješila je najveće brige.
Do
danas su se sva naselja neizmjerno povećala i osigurala
sebi dobre turističke sezone.
Ljepote otoka Paga, navodno još 1925. godine otkrili su
turisti iz Češke i Poljske te je već tada zabilježeno
da je Pag ostvario 6580 noćenja, a već tridesetih godina
i Pag i Novalja proglašeni su turističkim mjestima od
sušačkog Turističkog saveza.
